subota, 31. siječnja 2015.

Personal post : I love NY!

Helou bjuti svijete. Strpati godinu dana iskustava u jedan post, neće biti lako, no pokušat ću.
New York, NYC, Big Apple, The City, Grad koji nikada ne spava - zovite ga kako hoćete, ali znajte da je jedan od onih gradova koji vam se zauvijek uvuku pod kožu. To sam znala kada sam prvi put ugledala njegova svjetla. Ukrast će vam srce, ali i pare iz novčanika, te poneki đon od cipela.New York 1 - moje cipele 0


Još jedan prvi dojam bio je da grad užasno smrdi. Za to je uglavnom zaslužno puno smeća, ulični prodavci hotdogova i sama podzemna željeznica. Inače, ti hotdogovi su super kada ste u pokretu, a koštaju 1-2$.



Pokušat ću se sjetiti što više iskustava i podijeliti ih s vama. Nasumično, kakve uspomene i jesu.

Moj prvobitni plan bio je ostati u New Yorku još barem četri godine, no, taj se plan vremenom promijenio, zato nisam uspjela obići sve stvari, koje sam odgađala s izlikom "ima vremena", ipak, obišla sam dosta i trudila se da svaki obilazak odiše samim gradom.

U postu Biti Au Pair pisala sam vam da sam u toku akademije otišla u obilazak grada, no, padala je kiša, vozikali su nas u busu i jedva da sam išta vidjela. Zato mi je porodica poklonila karte za predstavu, već prve sedmice boravka tamo.



Prva predstava koju sam gledala bio je zapravo interaktivni show, nazvan "Blue Man Group Show". Djelić možete pogledati na linku ispod.

Porodica kod koje sam živjela zamolila je jednu djevojku koja je tu duže, da ide sa mnom. Uvijek sam im zahvalna na tome, jer odmah mogu reći da bih se  totalno pogubila. Ljudi, auta, podzemna - sve mi je to bilo prvi put. Kada sam došla kući sa show-a, bila sam puna dojmova, ali i zbunjenosti i straha i jednog velikog pitanja - kako ću ja to sama?!

Također, imala sam sreću vidjeti i Fantoma iz opere na Broadwayu i to iskustvo neću ni pokušavati opisati riječima. Posjetila sam još i Big Apple Circus, US Open terene, gledala meč Nadala protiv Del Potra i Serene Williams protiv Azarenke, u Madison Square Areni. 



Jedna velika lekcija koju me New York naučio jeste - uglavnom ćeš sve morati sam, navikni se što prije. Zato sam na tome počela raditi čim se sanirala šteta nakon uragana.

Najlakše se snaći uz mapu ili navigaciju na mobitelu. Ja sam klasični tip koji se veže za materijalne stvari pa sam uz sebe uvijek nosila mapu grada, koju sam dobila na poklon od drugarice Sandre, još u Bosni. Volim reći da je najveći dio New Yorka podijeljen kao čokolada. Ulice su pobrojane vertikalno, a avenije horizontalno. Dakle, ukoliko želite doći do neke određene, bitno je stati i jednostavno brojati. Ukoliko ste predaleko, dvije su opcije - taxi ili podzemna.

Taxi će vas oderati, naravno, $2,75 je početna cijena, a taximetar se okreće bez obzira da li stojite u gužvi na Time Square-u ili se vozite. Uz to, poprilično ih je teško uhvatiti - iz nepoznatog razloga. Zato on samo u hitnim situacijama i na kratke relacije!

Putujete li dalje, trebate još znati da New York ima tri aerodroma i to Laguardiu, JFK i Newark (u New Jerseyu). Sve sam ih obišla uzduž i poprijeko i nisu uopće komplikovani za snalaženje. 

Podzemna, dakle, rješava sve probleme. Fino je naznačeno u kom smijeru se kreće koji voz, tj. ide li Uptown ili Downtown, a ja sam samo jednom imala neprijatnu situaciju, kada sam se obratila strancu i pitala ga za pomoć. Rekao mi je "fuck off, I'm lost", ali već sam bila "iskusna New Yorčanka" pa je dobio "jedi govna, druže". Psovanje na našim jezicima nije najbolje riješenje samo u turističkim predjelima, jer je puno balkanaca, inače - samo izvolite. Možete kupiti jednokratku kartu za podzemnu ili metrocard, koju
onda dopunjavate po potrebi.

Moja prva vožnja podzemnom


U New York sam odlazila kad god sam imala priliku. Autom se može zaglaviti i po 2h u tunelu na ulasku u grad, pa je voz odlična opcija. Od stanice u Chathamu do Penn Stationa treba mu tačno sat vremena, a karta je $10 u jednom smijeru. Svaki dan je počinjao isto. Preko puta Penn Stationa na raskrsnici 6. Avenije i 42. ulice, nalazi se Europa Caffe, sa italijanskim sendvičima i ukusnim muffinima - ovo zadovoljstvo košta 20-ak dolara. Nikada ili rijetko sam odlazila s ciljem. Znala sam da želim lutati.

Muffin iz Caffe Europa

Odmah na 43. ulici nalazi se Starbucks, a kafe nikada dosta, uz to i besplatan wi-fi. Izvadila bih svoju mapu, a na internetu ukucala neki nasumičan pojam. Ono što me definitivno iznenadilo, jeste da je ona zbrka, gužva, brzina, u suštini samo u par ulica. 5. Avenija, oko Central Parka te oko Times Square-a. U ostalim ulicama vodi se najobičniji život, te da tu i tamo ne vidite neboder, ne bi vam nikad palo na pamet da ste u New Yorku. Zato sam ja uskoro počela otkrivati svoja omiljena mjesta, najdraži Starbucks u koji bih se zavukla i čitala, kino na 7. Aveniji, u kome bih sjedila u prvom redu - inače u to sam kino jednom otišla, ne znajući da ću gledati film sa kompletnom crnačkom postavom, tako da smo jedan Azijac i ja, bili manjina, dok je ostatak gledalaca svako malo govorio "HELL NO, TELL HIM SISTER!". :)

Lutanje nakon uzimanja omiljenog Caramel Latte napitka



Times Square navečer

Inače, Times Square je pun kafića, prodavnica i svega onoga na šta ćete dati pare. Ja sam se uglavnom glupirala.
Disney prodavnica na Times Square-u.

Times Square danju


 5. Avenija

Ispred Barnes & Noble knjižare, jedne od onih divnih, sa drvenim policama i slabim osvjetljenjem (kupila sam I <3 NY i Summer & The City). 

 

Zima je bila brutalna! Jako, jako hladno, ledeni vjetar. Dok je bilo lijepih dana, moglo se uživati po barovima na vrhu nebodera.

Vidite li čikicu u desnom kutu? Na njemu je crveni, frotirni ogrtač, koji možete iznajmiti u ovom baru. 




 A kada je pao snijeg, moram priznati da je Rockefeller centar izgledao magično!



U najljepše uspomene ubrajam svakako izlazak u Empire Hotel (fanovi Gossip Girla - ima li vas? :))! Inače ulazi se na neke pozivnice, a moja poznanica je imala poznanicu, koja je imala poznanicu.. znate već, ušle smo. Bar se nalazi na vrhu nebodera i gleda na 5. Aveniju. Fotoaparat mi nije bio ni na kraj pameti, ali sam našla sliku na google-u, da vam pokažem o čemu pričam. Ono što mi se nije svidjelo je da je cijena tequile $16 (jedan shot). To vam je jedno od onih mjesta na koja izlaze vršnjaci Hugh Heffnera i njihove jedva punoljetne djevojke. :)

Te, još jedna lijepa uspomena je doček Nove godine u Central Parku! Organizovan je doček na otvorenom, maraton u kostimima i takmičenje za najkreativniji kostim. U 00h iznad mene se progrmio vatromet i naravno, savršena numera "New York, concrete jungle where dreams are made.."

31.12.2012. i NYPD


Meni je grad najljepši bio u proljeće, naprosto je procvjetao. Lijepo vrijeme sam iskoristila da više šetam. Lutala sam oko Central Parka, Washington Square parka, po Brooklynu, Willamsburgu, a i iskoristila lijep dan i posjetu prijateljice Naide koja studira na Floridi da posjetim Rockefeller Plazu.

Negdje u Brooklynu

Brooklyn mi je ostao u sjećanju kao dio grada u kome sam bila najopuštenija. Osjećala sam se kao da sam tu odrasla. Prijatelj me navukao na piće margaveza - smrznuta margarita u pivu. Uživala sam u glasnim barovima, thrift shopovima, a drug mi je ispunio želju i vodio me u gay bar u kome mi je na ulazu prišao lik čije su momačko veče slavili, sa lentom i tijarom na glavi i rekao "we've just run out of sweet cupcakes, then there you are!". :) 

Top of the Rock vidikovac mi je također jedno od omiljenih mjesta koje sam posjetila, a ovo zadovoljstvo košta $26.


Naida i ja :)



Washington Square Park mi je u neku ruku omiljeniji od Central Parka. U WSP vlada tako dobra, zarazna atmosfera, da vam jednostavno dođe da zaplešete. Tu odmah se nalazi i NYU fakultet. Dane sam provodila sjedeći na betonu u parku, gledajući stand up komičare, slušajući ulične svirače ili jednostavno ljenčareći.
Ljeto je došlo bukvalno preko noći i bilo je potpuno brutalno! Temperature su visoke, a vlaga nepodnošljiva. Znala sam se tuširati po 5 puta dnevno, a obavezno sam nosila makar još jednu dodatnu majicu, da se mogu presvući, jer dovoljan je jedan silazak u podzemnu, da budete potpuno mokre.

 Istog ljeta je moju prijateljicu Emu iznenadio zaručnik, a ona mene, pa su došli na par dana u New York. Dan s njima sam također provela u obilasku. Preko dana smo posjetili memorialni centar 9/11 i Wallstreet, a navečer smo išli na standup komediju. Emu možete zapratiti klikom OVDJE



Iako pretopli, ljetni dani su bili super za ljenčarenje u Central parku, uz knjigu i Laduree makarone, koje sam oduvijek imala želju probati! 5 ovih šarenih kolačića, košta nešto više od $20. 
Ovo me inače slikao neki kinez, koji nije shvatio da je čitava poenta slike, prozor iza mene.. 


Ovakvi prizori u Central Parku su stvarno filmski!

A i ja sam se začas uživila u ulogu! :) 

Jedna od dražih fotografija koje sam "okinula".
Mjesec august sam provela u Bosni, udavala se moja najbolja prijateljica, a ja sam kumovala. BFF! :)
New York me, dakle, ponovo dočekao u septembru. Jesen je bila blaga, s malo kiše, pa se opet moglo lutati. Obzirom da je to bio moj posljednji mjesec boravka, iskoristila sam slobodne vikende maksimalno. Posjetila sam Greenwich Village, ulicu Carrie Bradshaw (Perry Street), te Brooklynški most i sve što se usput moglo obići.

NYC selfie! :D 
  
 Negdje na 6. Aveniji


 Perry Street, ispred stana Carrie Bradshaw sa Asjom, djevojkom s kojom se nikada nisam družila kod kuće (idemo na isti fakultet), a Amerika je pomogla da je upoznam i shvatim da je jedna od najboljih drugarica koje sam ikada imala.

Greenwich Village je skupi, urbani, dio New Yorka, a snalaženje u njemu je nešto teže, jer on nije podijeljen kao čokolada :) 


 I da se redom postroje..  znate li kako ide pjesma? :)


Ovo ne moram previše objašnjavati, zar ne? :) Most koji spaja i razdvaja dva dijela New Yorka, simbolično povezujući njihove različitosti. 



Nisam se uspjela ni okrenuti, kad sam shvatila da mi je oktobar već na vratima. Oktobar je značio povratak kući. Sa sobom sam ponijela ulice, energiju i atmosferu grada koji čini kao da ste najusamljenija osoba ikad i kao da je čitav svijet vaš - u isti trenutak. Upoznala sam divne ljude, ljude koji su me promijenili iz korijena, osjetila puls ulica, vrtoglavicu nebodera, te stekla uspomene koje ću premotavati sve do trenutka kada se ponovo vratim u svoj drugi dom.

Mogla bih pisati do sutra i nikada ne bih ispisala i ispričala. Najbolje bi bilo kad bih očima mogla stvarati fotografije, tada bi bilo najrealnije, ali ne mogu. Ipak, nadam se da sam uspjela opisati barem dio svega što sam iskusila.

New York, it was my pleasure.

Kako vam se sviđa ovakav tip postova?

Do čitanja,
love,
Dođoška! 

srijeda, 28. siječnja 2015.

Personal post : Biti Au Pair!

Helou bjuti svijete! Ovih dana me puca New Yorkstalgia, pa sam vam odlučila skuckati jedan non-beauty post, u kome ću vam ispričati o svom iskustvu, pa možda tako pomoći nekoj drugoj djevojci. Bit će ovo dug post, a pokušat ću biti kratka! :)

Au Pair program je u suštini program u kome otputujete na kulturalnu razmjenu (agencija preko koje sam ja išla šalje djevojke u Njemačku, Austriju i Ameriku), u toku koje živite u sklopu porodice i brinete se za njihovu djecu.

Krenut ću od početka i govoriti iz ličnog iskustva (možda je sad nešto drugačije)!

Prvo o onim manje lijepim temama, tj. finansijskim.

Mene je čitav program koštao oko 3500KM. Sam program košta 700 eura, ali tu se nabere još troškova, tipa poziva u ambasadu, vize, a veliku ulogu u ovoj cifri igrala je činjenica da nisam imala vozačku dozvolu - koja mi je trebala za program, pa sam morala i to riješiti.

Dakle, u program sam pristupila nakon što sam zamrznula status na fakultetu i položila vozački ispit. Vozački sam morala polagati ponovo u Americi (Sad sam užasan vozač na 2 kontinenta). Ispunila sam aplikaciju online, u toj aplikaciji govorite porodicama više o sebi, postavite svoje slike i kratki video, u kome im se predstavljate. Zatim sam popunila određenu dokumentaciju "ručno", pa sve to skupa predala u agenciju. Ti papiri se šalju u Ameriku (u mom slučaju), a nakon što su odobreni, ja sam postala vidljiva porodicama na njihovom website-u.

Vi ste one koje biraju, odnosno, vama se porodica javi, a vi nakon razmjenjenih e-mailova, Skype i telefonskih razgovora odlučujete da li vam se sviđaju. Ovaj proces može trajati i do mjesec i više, a ja sam imala sreću, pa mi se prva porodica javila već 3 dana nakon ulaska u program. Iako ovaj proces može trajati znatno duže, ja sam za 3 dana odlučila da želim živjeti s njima, jer su imali sve što mi se sviđalo. Živjeli su u predgrađu New Yorka, imali jedno dijete i - bili su bosanci. Naravno, možete odbiti koliko hoćete porodica, sve dok ne nađete svoju idealnu. Moj proces od ulaska u program, do odlaska, trajao je oko 3 sedmice.

Nakon što mi je viza odobrena, spakovala sam stvari i iz Sarajeva odletila u Beč. Sa mnom skupa letila je još jedna djevojka iz Bosne, što mi je bilo super jer je to bio moj prvi let avionom ikad, a i u trenutku kad smo saznale da nam je let za New York odgođen 7h, bilo je super imati društvo. Dakle, nakon 7h čekanja na bečkom aerodromu, poletile smo za New York i za nekih 13h smo bile na JFK aerodromu. Slijedilo je čekanje u redu još neka 2h, a čekalo se zapravo na provjeru dokumenata i taj službenik koji s vama razgovara, može odlučiti da vas ne pusti u zemlju i vrati vas odakle ste došli. Mi smo prošle, a ja sam dobila komentar "you look like trouble". Ma niiisam :)



Sljedeća tri dana smo provele na akademiji s djevojkama iz čitavog svijeta, na kojoj smo imale razne radionice, upoznavanje s običajima i sl. Meni su svi manje-više bili poznati, ali bilo je djevojaka koje nikada za njih nisu čule. Djevojke s akademije putuju svojim porodicama u sve dijelove Amerike, a dok ste još na akademiji, ide se u kratki obilazak New Yorka.

Prva posjeta NYC

Jedna od radionica :)


Djevojke iz čitavog svijeta!



Kao što sam rekla, brinula sam se o jednom dječaku, koji je tad imao 10 godina. Moje obaveze su uključivale pripremu njegovih obroka, sređivanje njegove sobe, zadaću, odlaske na treninge (trenira tenis i fudbal), odlaske u muzičku školu, te u dogovoru s porodicom, brinula sam se o kući, u smislu usisavanja i slično, jer sam uglavnom bila slobodna 90% vremena, obzirom na djetetove obaveze. Za ovaj posao sam bila plaćena $200 sedmično, a plata je ista, bez obzira koliko djece imate.

My lil' Tyger!


Grad u kome sam živjela zove se Chatham i klasično je bogato predgrađe.

Moja ulica.


 Porodica je ugovorom obavezna da vam da 1,5 dan slobodan sedmično i jedan vikend mjesečno. Ja sam imala uglavnom svaki vikend slobodan, a to sam koristila za obilazak grada,

Također, za vrijeme ovog programa, porodica je dužna da vam obezbijedi slušanje predmeta na fakultetima u vrijednosti od $500. Ja sam odslušala English as a Second Language, Advanced Business Level te Law, Politics & Society - za njih ćete dobiti certifikate i slušate ih na lokalnim koledžima s redovnim studentima. Ja sam pohađala County College of Morris te Drew Univeristy.

Ono što svakako treba očekivati, ako se odlučite biti Au Pair, jeste da će vas nostalgija pucati kao nikad, slušat ćete "Da se kući vratim" i slične numere, upoznat ćete ljude koji dolaze iz drugih kultura, vrlo je mala vjerovatnost da ćete se družiti s lokalnim ljudima, ali zato ćete se družiti sa curama iz svog clustera - odnosno svim Au Pair djevojakama koje žive u vašoj okolini. Otkrit ćete i sve načine da potrošite platu! :)





Tokom godine sam proživjela sve tipične američke praznike, koje je moja porodica slavila i time mi upotpunila doživljaj, išla sam na farmu bundava pred Halloween, jela američku pitu, provodila dane u mallovima, slavila Thanksgiving, Božić sam proslavila u američkoj porodici u Chicagu, Novu godinu u Central Parku.. preživjela sam čak i uragan Sandy! :D



A u vrijeme kada je porodica putovala na odmore, ja sam to koristila da i ja otputujem. Imam prijateljice širom Amerike, pa sam tako posjetila Chicago, Floridu, Atlantic City..

Ono što ćete dobiti ovakvim programom su svakako bolji živci, bolje poznavanje jezika, proputovat ćete, steći prijatelje iz svih krajeva svijeta, postat ćete samostalne, doživjeti trenutke o kojima ste sanjale i maštale  i ono neminovno - zavoljet ćete dijete (djecu) i odvojiti se od njih bit će nešto najgore na svijetu.

Neki od mojih omiljenih trenutaka kroz slike.
Drvce :) 

Rooftop restoran

Nadal i Serena Williams u Madison Square Garden

A šta drugo :)

Stan Carrie Bradshaw



St. Patricks Day



Ja imam sreću, pa moja porodica dolazi u Bosnu jednom godišnje, pa imam priliku vidjeti svog dječaka i provesti malo vremena s njim, a i ostatak godine smo u kontaktu.

Program isprva traje godinu dana, a možete ga produžiti još 6, 9 i 12 mjeseci.

Nakon što se vratite kući, mora proći 2 godine, prije nego se mognete ponovo prijaviti.

Godina u kojoj sam bila Au Pair, bila je najbolja i najgora godina u mom životu. Bilo je to prvo odvajanje od porodice, (a ja sam jako vezana za porodicu), bez mene su se kod kuće dešavale bitne stvari, bilo mi je jako teško steći prijatelje i osjećala sam se usamljenije nego ikad. U drugu ruku, ostvarila sam neke od najvećih snova, osjećala sam se da sam tamo gdje pripadam i disala punim plućima. Da li bih ponovo otišla? - Apsolutno! Da li bi sada iskustvo bilo drugačije? - Vjerovatno, jer sada bih se znala drugačije postaviti u nekim situacijama i drugačije bih sebe pripremila na iskustva koja dolaze!

Sada kada sam vam napisala sve tehničke stvari, planiram vam pisati o svojim iskustvima u gradovima koje sam posjetila i prikazati ih kroz svoje oči. Šta kažete da New York bude prvi? :)

Do čitanja,
Love,
Dođoška!