nedjelja, 30. kolovoza 2015.

Dodjoska presents : Golden Rose Velvet Matte - 28!

Helou bjuti svijete! Nije li divno od mene što držim obećanja? :) 

Danas u tu svrhu donosim recenziju ili bolje rečeno prve utiske, o novoj nijansi iz linije Velvet Matte, koju nam donosi brend Golden Rose.

Sjećam se kako sam šenula kada sam vidjela da Golden Rose izbacuje tri nove nijanse, među njima i ovu, a u posljednje vrijeme me baš držala želja za nabavkom ljubičastog ruža.

Ovi ružići dolaze zapakovani u plastičnu foliju, a sama ambalaža je od tvrde plastike. Na dnu se nalaze podaci i nijansi i gramaži.



Ova nijansa je jedna od onih u koje možete biti ili zaljubljeni ili je mrziti iz dna duše. Nema između. Nema "nako mi je". Ja sam  zaljubljena u nju, moj momak je mrzi. I mati. I drugarice. I kolege. I svi.

Jučer dok sam radila look koji se po meni fino slaže sa ovim ružem, tiho sam mu pjevala "zar ti nije milo Zoko, što ja tebe gledam? Neka priča ko šta hoće, drugome te ne dam!".


Ono što sam prvo primjetila jeste da se nešto teže maže i da se treba malo potruditi da se lijepo izjednači, pogotovo na unutrašnjem dijelu usana.

Ja sam ga za svoj look kombinovala sa Flormar olovkom za usne u nijansi 226, koja se uživo lijepo slaže s njim, iako je dosta toplija, ali se na slikama ona primijeti, tako da to je ovo crvenkasto oko ruža.


Ovakvi, hladni ruževi, čine zube bjeljim i dominiraju licem, zato bi ostatak šminke trebao biti minimalistički. Ja sam se odlučila za srebrni presovani pigment iz Urban Decay Electric palete, tuš i naravno, umjetne trepavice. Krivo mi je što nisam imala neko berry rumenilo, ali i to će se uskoro promijeniti.


Osim što se nešto teže maže, ne zna se baš ni ponašati na usnama. Suši ih i nakuplja se na unutrašnjem dijelu usana, pa ga radije skinem skroz, pa ponovo nanesem, nego da popravljam. Voljela bih da mu je formula nešto nosivija.

Također, na različitoj svjetlosti izgleda drugačije, logično.

Ovo je na direktnoj prirodnoj svjetlosti :



A ovo je na umjetnoj (štedna sijalica i zatvoren prostor).


Cijena mu je 3,5KM u Lukavcu, a varira mislim marku gore, u zavisnosti od prodajnog mjesta.

Boja mu je fenomenalna, tekstura mu je problematična, zato sam neodlučna po pitanju ocjene koju mu dajem. Plus je svakako cijena, jer šta očekivati za 3,5KM? Nadam se da će se na formuli poraditi, jer iako jedini, to mu je veliki minus.

Kako se vama sviđa? Da li bi ga nosile?

Do čitanja,
love,
Dođoška!



četvrtak, 27. kolovoza 2015.

Personal post : Dodjoska M.I.A.!

Dok sam bila djevojčica, nikada nisam maštala o "odraslom" životu. Ništa u vezi tog života mi se nikad nije sviđalo. Svi samo rade, umorni su od posla, pare potroše da jedu i idu na posao, rijetko ko ima za neki odmor/komad odjeće/šminke.. i šta se tu imalo iščekivati? Priznajem, odrastanje ima i svojih dobrih strana, ali ja se najčešće zateknem u razmišljanju "pas mater, zar imam toliko godina?!". Pogađaju me udaje prijateljica, rađanje djece, završavanje fakulteta.. pogađa me u smislu "kad prije, pa nisam se još izigrala" i često vičem ABORT MISSION! .. Pogađate, neuspješno.

Tako sam se i ja zaposlila, prvi put, drugi put, treći put.. sad više ne znam kako je biti bez posla. Moja nepravedno obnovljena godina na fakultetu pretvorila me u pravog, malog, radoholičara, koji ne zna za odmor. S jednog posla jurim na drugi, nemam vremena ni za šta, osim za spavanje i rad i što je najgore - ne smeta mi. Jesam li ja to, ne daj Bože, odrasla?

Bilo kako bilo, ne žalim se, kažem, većinu vremena. Kad se žalim, žalim se što sam propustila zalazak sunca, roštilj, izlazak, za koje sam bila preumorna. Kad se ne žalim, onda kupujem i što mi treba i što mi ne treba i mislim si "wow, biti odrastao je baš super!".

Tako sam vam se, eto, morala požaliti što sam neaktivna na blogu. Radim po američkom vremenu, koje mi ovo naše, bosansko, ostavlja slobodno tek u prijepodnevnim satima, a ja sam prijepodne uglavnom sposobna da buljim u televizor sa litrom kafe. Ako i toliko. Uglavnom spavam, da se ne lažemo.

Poželjela sam trenutak uzbuđenja dok čekam da sa vama podijelim neku super stvarčicu, koja me osvojila ili frustraciju što sam bacila pare. Poželjela sam beskrajne rasprave "treba li mi ili ne treba baš 150 crvenih ruževa iste završnice" i vašu beskrajnu podršku. Oh, to hell with it, poželjela sam i da se šminkam zbog 5 slika, na kojima ću u 87% slučajeva izgledati razrooko.

Tako da, odrasli život mi je, valjda zato, bio tako bljak, kad mi ne ostavlja vremena za ono što posebno volim. Zato se vraćam i guram to odrastanje još malo, malkice dalje, od sebe. Odričem se malo sna i malo rada, za malo sreće koju mi ovaj blog donosi.

Družimo se ovih dana, obećavam.

Hvala što ste tu i što navraćate i onda kad se ja pritajim!


Love,
Dođoška!