utorak, 15. studenoga 2016.

Chitchat #9

U životu je bitno imati nekoga kome ćeš pričati snove.

Moji snovi su čudni i nejasni i u najmanju ruku ludi. Mati kaže da je to zato jer previše spavam, pa mi i mozak izmišlja od dosade. Do čega je, ne znam, ali znam da kad se probudim, uvijek imam kome ispričati šta sam sanjala.

Jednom sam sanjala da padam kroz neku rupu, a sa mnom pada koza. Odrasla koza. Kad smo pale, shvatila sam da sam na plaži i da koza nije koza, nego je muškarac. Isti taj muškarac mi je bio daleko pa smo trčali jedno prema drugom, ali kad sam prišla bliže, vidjela sam da je to ustvari lebdeći dijamant. Koji se onda pretvorio u nosoroga i počeo me ganjati.. Razumijete? Moram ih ispričati nekome.

Moja nana nosi dimije i šamiju i otkako zna za sebe njena uloga vrti se oko služenja drugima. Oko vođenja domaćinstva, hranjenja stoke i othranjivanja djece.

Pričala mi je da su njeni snovi oduvijek bili da bude muškarac. Da vozi motor i pije pivo iz flaše i da ode na Luisov koncert. Smijala bi se samoj sebi dok bi pričala i usput govorila da njene dimije i šamija nikako ne pripadaju tamo. Slike su uvijek ostale, samo u njenom oku, a ja sam prekasno odrasla dovoljno, da joj ispunim želje.

Nije ni bitno, bitno je da sam bila tu, kad mi je morala ispričati, jer kažem, to je na koncu, ipak najbitnije.

U posljednje vrijeme ispočetka gledam Gilmore Girls. Sve češće zastanem u pola epizode, pa nazovem mater. Dok sam živjela u Americi čule bi se nekad u sedmici i sve bi bilo dobro, a eto, sad otkako živim sama, ni sat vremena od kuće, zovemo se svaki dan, samo da se čujemo.

Volim svoju samostalnost. Režim  ustajanja i lijeganja, pranja suđa i usisavanja. Čitanja knjiga, dolazaka iz izlaska, pahuljica u 3 u noći.. i fali mi mati. Eto, odrasla osoba od skoro dvadeset i pet ljeta, ipak ispade materina maza.

Kažem, bitno je, najbitnije je, imati nekoga kome ćeš pričati snove i reći mu kad ti je dan sranje jer si ružno sanjao, pa te ljigavi osjećaj pratio sve do navečer. Bitno je imati nekoga ko će te držati u krilu i ponavljati da si siguran, da je noćna mora iza tebe. Najbitnije je imati nekoga ko se neće smijati tvojim snovima, nego će pažljivo slušati, kao da pričaš o nečemu izuzetno bitnom, pa ti reći "ti i tvoji snovi" i onda ti izdiktirati recept za kolač.

Život i jesu čudni snovi i mirne luke nakon njih.

Do čitanja,
Love,
Dođoška!

2 komentara:

  1. Sve sto imam vise godina, mama mi vise treba...Zivjele mame!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisam vjerovala ljudima kada kažu da je to tako, ali sada vidim da su bili upravu! :) Vječno živjele!

      Izbriši

Hvala na komentaru!