petak, 23. lipnja 2017.

Chitchat #16

Odrasla sam u glavnoj ulici svog grada. Sad to apsolutno ništa ne znači jer moj grad je šupak svemira kao i svi mali gradovi svijeta. Elem, moji roditelji kupiše kuću u predgrađu prije neke tri godine i svi se "ćukile" (kućile) preselismo. Ovo govorim da bi nastavak teksta bio iole jasniji. Naime, komšije do nas se dan danas ne mogu očima svojim načuditi kad vide mene da unosim ugalj, kosim travu ili metem. Da ne dočaravam nivo nevjerovanja kad se dohvatim motike. Podsjećaju me na moju nanu koja mi se sva snuždi kad dođem pa kaže "eto, kod nas je danas za ručak grah..i hljeb nije kupovni, a ti ako hoćeš iđi u trgovinu pa kupi nješta drugo". Svaki, ali svaki put se zapitam šta li moja nana misli da ja jedem kod svoje kuće i da li stvarno misli da je meni bolji kupovni hljeb od onog iz krušne peći? Nana naime želi da kaže da je seoski život garant u očima "građana" jadan i običan i maltene mi se pođe izvinjavati što je to tako. Nikad nisam smatrala da ja ili moja porodica ostavljamo takav dojam na ljude, a po preseljenju u gore pomenuto predgrađe shvatila sam da to nije do dojma koji mi ostavljamo nego do nekog ustaljenog stereotipa. Sad se zajebavamo pa kad se neko od nas parkira obavezno viče prisutnima "Čao Beogradžani!". Elem, proteklih dana sređujemo okućnicu i uvjeravamo se u ono što su nam mnogi govorili - da oko kuće uvijek ima posla. Prenosim ja neka drva, sva prljava, raščupana, a mati mi dobaci "prije podne beauty blogger, poslijepodne zemljoradnik".. i ja se nasmijah od srca i bi mi drago. Drago mi je što sam u učionici predavač, a mimo nje učenik, drago mi je što sam Adnanu djevojka i drugarica s kojom ide na pikado i pivu, drago mi je što se s njegovim jaranima družim i mimo njega. Drago mi je što znam i zakovat letvu i napraviti ručak i progovoriti lijepu riječ. Drago mi je što znam opsovati i pročitati knjigu, što se ne plašim velikih gradova, izazova, šefova ni krvoločnih pasa. Drago mi je što me nije sramota što sam debela, niti se sramim biti bez šminke. Ukapane, neispeglane majice i nepočešljane kose. Nije me sramota neopranog suđa ni spavanja do podne. Nije me sramota sebe, seljanke, građanke, čega god. To sam što sam, bez pardona.

Doselila sam se nazad kod roditelja, da uštedim novac za nekolicinu stvari. U predgrađe u kome iste one komšije koje se čude "radničkoj" meni, podržavaju moje hodanje u pidžami po dvorištu. Prepiru se da li mi je suncobran dobro pozicioniran dok sam u bazenu i hoću li izgoriti. Hvale me za male pobjede, ne govore da sam debela već kažu da sam "mašala hana". Šta bi čovjek bolje? :)


Do čitanja,
Love,
Dođoška!

četvrtak, 8. lipnja 2017.

Dodjoska presents: MARK by Avon - lakovi za nokte!

Helou bjuti svijete!

Dugo nisam pisala, a razloga je mnogo. O tome više u nekom narednom Chitchat postu, jer zvijezde ovog posta zaslužuju svu pažnju!

Ja ne znam nalakirati nokte. Najstvarnije - ne znam. Neprecizna sam, nestrpljiva pa ne dočekam da se osuše i generalno sam nemarna po tom pitanju. Ipak, Avon me obradovao sa šest nijansi iz njihove nove linije koja nosi naziv Mark pa sam se u  proteklom periodu družila sa ovim ljepotanima, a danas vam pišem nešto više o njima.



Nijanse koje su mi stigle su uglavnom pastelne, proljetno-ljetne, a opet dovoljno neutralne. Tekstura lakova je srednje gustine i za potpuno prekrivanje nokta bit će potrebna dva sloja.

Prva nijansa s kojom sam se družila jeste Daysie. Riječ je o pastelno žutoj nijansi, koja me najviše podsjeća na puding od vanilije. Oprostite, jede mi se slatko dok vam ovo pišem.


Surbet je jedna od onih "tu sam. ali me nema" nijansi. Izuzetno nježna, puderasto-roza nijansa, koja bi se, po mom skromnom mišljenju, odlično slagala sa french manikurom.


Sljedeće dvije nijanse su, očekivano, moji favoriti. Prva od njih je Sea My Nail! Riječ je o plavoj nijansi tirkiznog podtona. Najčešće ću je nositi na nožnim prstima, odnosno noktima. Voljela bih reći da će najljepše izgledati malo potamnim, ali što da se lažemo, to se neće desiti ni ovog ljeta.



Nijansu Periwinkles nosim posljednjih desetak dana na noktima, pa i trenutno. Da, desetak dana. Sada se lak već počeo ljuštiti od pranja suđa i ostalih uobičajenih kućanskih poslova, ali se minimalno sedmicu hrabro držao. Riječ je o baby plavoj nijansi i da, zaljubljena sam u nju.



Ovi lakovi imaju klasičan kistić, ni preširok ni preuzak. Zauzima otprilike trećinu mog nokta, tako da u tri pokreta prekrije cijelu površinu.



Osim gore pomenutih lakova, stigla su mi i dva "art" lakića. Riječ je o onim lakovima sa kojima bih mogla, kada bih znala. šarati po noktima.

Prva nijanse se zove White i riječ je o klasičnoj, kreč bijeloj nijansi. Ovi lakovi su nešto gušće teksture pa jednan premaz ostavlja dobar trag.



Posljednja, ali ne i najmanje bitna nijansa je ona naziva Coral. Prava ljetna, vedra boja i mislim da ću koristeći veći kist nositi ovu nijansu ovoga ljeta.


Obzirom na namjenu ovih lakova, njihov kist je dosta tanak i uzak. Možete s njim iscrtavati razne motive, ako niste smotani kao ja.


 Kao što sam vam bez pretjerivanja objasnila nisam nikako mogla nalakirati nokte kako spada, a nisam htjela da postavljam neuredno nalakirane nokte. Iz tog razloga vas upućujem na post kod Nikoline, sa bloga Unlimited Beauty, koja je postavila divne fotografije ovih i još nekoliko drugih nijansi. KLIK do njenog posta!

Da li ste već probale ove lakove? Kako ste vi njima zadovoljne?

Do čitanja,
Love,
Dođoška!